Sanja Radulović

Zovem se Sanja Radulović.
Rođena sam u Tešnju. Živim u Doboju.
Bavim se dizajnom i izradom nakita.
Pjesme koje pišem, objavljuje kulturno-obrazovni internet portal Glas naroda.
Izdavač, KULT ura sNOVA Zagreb,objavio je moju pjesmu Glas vjetra u zajedničkoj zbirci poezije pod nazivom Moja ljubavna pjesma u februaru 2012.
Pjesma O ptici,peru i slobodi, dio je poetsko- plesnog performansa u izvođenju plesne grupe Isidora Doboj.
Rastok fest Jelah je po završetku raspisanog konkursa organizovao pjesničko veče pod nazivom Poetry Jam,i pružio mi prilku učešća na istoj.

Balans

Hvala ti kišo,

Tvoje kapi čuvam u kutiji od porculana.

Hvala ti sunce,

Obasjavaš moj put do kutije svakoga dana.

 

Ljubav govori… ćutimo

Misao o nama
dolazi kao inspiracija
kad tišina svane u sitnim satima.
Odlazimo zajedno na mjesto skriveno.
Hodamo polako.
Stvaramo.
Gledamo nepregledni dio neba.
Ćutimo.
Ljubav govori.
Slušamo.
Ujutro se vraćamo.
Snove budimo.
Glasno dišemo.
Volimo...
Ćutimo.


Postelja od snova

Samo ti znaš čitati mi sa usana...
Jedino tebi ne moram reći glasno
sve što nosim u grudima, dok sanjam
i lebdim sjajem mjesečevog traga.
Jer, ti i ja, sreli smo se izvan vremena,
okupali smo se nebom i zvijezdama.
Čisti od ljubavi legli u postelju snova.
Zavoljeli se jekom spokoja.
Dodirom misli sporazumjeli.
Mi smo ista strana romana
na kojoj zapisano je sve,
što u vrč tišine izliveno je
kad poželljeli smo da nikad ne presuši izvor
sa kojeg su se napile duše naše,
ljubavi žedne, vjerovanja pune u čuda smiraja.
U blaženi spokoj u zagrljaju vremena
koje ne mjeri se kucanjem ni navijanjem.
Dišemo titrajem ljubavi
u kojem srca naša zamijenili smo za vječnost
i postali bezvremenost.
Dva života stopljena u beskraju
u krilu nebeskog jastuka
u obećanju vjetru i zvijezdama
da ljubav nam je postelja
i hrana i lijek
jer (za)jedno smo oduvijek...


Tragom noći

Kao biserna nit kruni se dan
i nestaje u mladoj noći pospan.
Tražim te... Na kraju, u smiraju.
Mislim, možda bio si vodilja
Mjesečevoj svjetlosti...
Možda tragala je za dodirima
tvog sna (isto kao i ja).
Možda... Bila je uspješnija.


Priča o psu

Kišni dan lupa na okna moja,
budeći me bukom pada.
Strepnja mi se u dušu uvlači
dok mislima pitanja roje se.
A onda, iznenada sjetim se.
Zaboravila sam da ti ispričam priču o psu
koji tuguje svaki put čekajući svog prijatelja.
(Neki kažu gospodara, ali ja to namjerno izostavljam).
O psu,koji tuguje kada ga prijatelj privremeno napusti
strahujući da se neće nikada više vratiti.
O psu, koji nikada nije zaustavio, ni onemogućio
put svom prijatelju lavežom, niti zavijanjem.
O psu, koji voli tiho, a plaši se još tiše...
O psu, koji se raduje povratku prijatelja
svaki put iznova, kao da je prvi,
kao da je posljednji put
voleći ga još više, još jače, još tiše...
(Ovo je priča s vjernošću vjenčana
koja je zamalo ostala neispričana).